Tuzna pjesma na sto nacina..svijetom putuje.
Samoća je najljepša melodija koja svira u meni. Ona je nedokučiva tmina, bezdan kojem se uvijek vraćam i gdje uvijek pronađem jedini iskreni osmijeh. Samoća je odijelo koje me čeka da obučem čim oči otvorim, to je sve što znam i mogu da dam.
Moje želje nisu jednake tvojima, sada kada razmislim i proberem uspomenu za uspomenom nisam sigurna da su to ikada bile. Nisu čak bile ni jednake sem onda kada smo bili klinci i držali se za ruke, srećno i tajno, i snove tkali pod zvijezdama. Ali bojim se da smo i onda željeli različito šuteći o tome.
I tako naprosto se dese neke tuge, očima vidjljice, na duši rane nikad prekrivene.. I tako o ljubavi se šuteći najlješe stvari ipak prešute..
Ja sam ta tužna pjesma što svijetom putuje. To sam ja i niko više.
