Inalcanzable como estrella.

"Obuci haljinu, odavno nisi. Pusti muziku glasno, igraj i pjevaj... I, bez suza. Samoća je samo gost. Nazdravi, i kupi joj kartu u jednom pravcu."

05.11.2016.

-

Kao da smo izgubljeni u vremenu i prostoru. Okupirana svojim istraživanjima, volonterskim radom, i borbom, mjesec Oktobar kao da sam preskočila. Jednostavno je prohujao.
Poželjela sam želju, a to je vrijeme. Treba mi vremena s njim, treba mi večera u nekom od naših najdražih restorana, treba mi jedan dobar shopping, treba mi jedna noć, nas dvoje i film.. A vrijeme kao da se izvija i bježi od nas.

30.09.2016.

različite percepcije braka i ljubavi

Naša veza je bila pravi pogodak, reklo bi se magični trenuci, u kojima sam doista uzivala. Ja srednjoškolka, on već uveliko ugrizao u nogomet, birtiju i jarane.
Nakon što se nismo mogli zadovoljiti sa nekoliko sati vidjanja jer je svaki put bilo premalo, uvijek smo zeljeli više stvari, više događaja, više vremena..
I tako se valjda htjelo..
Za nas oboje brak je bio percepcija čiste ogromne ljubavi, koja je nesavladiva, nadmoćna, nepobjediva. Budili bi se zajedno, pili kafu, dogovarali, razgovarali, planirali..
Prva godina braka je najdivnija, sve najljepše je smješteno baš u tih 12 mjeseci. Smijeh, izlasci, roštilji, i dalje sms poruke, 24 sata zajedno, filmovi i kafica. Životna idila.
Već kad ulaziš u drugu godinu, shvataš da je brak zaista daleko od toga svega, da postoji njegova muška dužnost, odgovornost i brige, ali i moja ženska za koju zaista nisam bila spremna. Kao ni on. Sve smo to zajedno učili. I još uvijek učimo.

Kada me pitaju kako je to biti u braku tih prvih godinu dana moj odgovor je uvijek bio: Predivno! Tako je lijepo, tako smo sretni. I zaista sam govorila iskreno.

U drugoj godini već se percepcija mijenja, razmišljaš dublje, zrelije, odgovornije. Shvataš da kada se ljutiš, to može proći bez velike drame, naučiš da odšutiš. Da se udaljiš, da se izoluješ i da kada kažeš da ne želiš o tome razgovarati, zaista tako misliš, i da to nije paravan koji nosi poruku " Zagrli me. Pitaj me da ti kažem." jednostavno srcem i dušom želiš da šutiš.
Naučiš da razdovjenost nije prijetnja za ljubav, niti sumnja niti udaljavanje. Naučiš da razdvojenost nosi dublje značenje.

Mi se nekako još i nosimo dobro, kad možemo i onoliko koliko možemo. On radi u firmi i van firme. Ja se i dalje školujem i pored škole radim i zarađujem kad mogu i koliko mogu i uvijek dobro dođe. Fali nam još nešto malo, pa na proljeće proširujemo i renoviramo.
U martu ponovo idem u Holandiju. A prije marta ćemo zajedno ići na odmor.
Više ne bolujemo od pitanja "Ali koliko ćemo onda se vidjati i imati vremena jedno za drugo?" jer smo svjesni da se u ovom svijetu, na ovom vremenu moramo grabiti i cupati i nogama i rukama. Boriti, raditi, živjeti, sve dok ne dostignemo naš cilj.

Sada da me pita neko kako je biti u braku odgovorila bih da je kako kad. Često je i teško, ali na kraju se sve svede na to da život gradiš sa partnerom ali nikada nemoj život posvetiti samo tome.
Moj muž je divan, ali često pravi greške. isto kao i ja sama, samo što ja to ne vidim jer sam često sebična.
No, ako želimo promijeniti nešto, moramo početi od sebe.


Stariji postovi

Image and video hosting by TinyPic


Posjeta:
119096