Inalcanzable como estrella.

"Obuci haljinu, odavno nisi. Pusti muziku glasno, igraj i pjevaj... I, bez suza. Samoća je samo gost. Nazdravi, i kupi joj kartu u jednom pravcu."

07.05.2017.

ispovijest.

Više mi nije žao što sam ja ono dijete koje je ostavljeno. Više mi nije žao što sam ja ono dijete koje je emotivno oštećeno.

U mom životu bilo je stvari na koje nisam ponosna, ali nisam ni nesrećna zbog takvih stvari.

To što nisam imala majku uza se, a ni oca je doprinijelo da postanem gromada žensa kakvo sam sad.
Ja sam sposobna za život, sposobnaza samoću, ali više-manje sam sposbna za ljubav. To je ono najljepše.

Nije ljubav sve u životu, ali sposbnost jeste. Meni ne trebaju riječi nježnosti i da mi neko govori koliko me voli, zasićena sam toga. Meni treba neko da se brine o meni. Onako snažno, da nikada više ne moram da ja razbijam zidove.

Meni treba možda samoća, jer džaba.. bez nje ne mogu. I osjećam već mjesecima kako se tiho potkrada, i kao lopov na prstima ulazi.. A ja joj se čak i ne odupirem. Ona je kamen temeljac moga života, voljela bi da bude i svršetak.

Ljudi se ne mijenjaju, ja sam dokaz tome.

23.03.2017.

O kako tužno bilo je..

Danima me mučila ravnodušnost, bojala sam se sebe. Bojala sam se onoga što postajem. A onda je sve postalo tako jasnije.. Sve se jednostavno razbistrilo.

Mnogo puta u životu sam tražila, kopala, rovila sve dok ne nađem opravdanje. I uvijek ma koliko teška situacia bila, uspijevalo mi je.. Sve dosad.

Ja sam se navikla, i više zaista ne očekujem ništa, sve što se podrazumijeva i sve što je logično da majka čini za svoje dijete, ja više ne očekujem.

Ali kako da objasnim strancu koji me pita: "Zašto te majka nije došla ispratiti?"
Prešutjela sam, i slegla ramenima.
Zaboljelo me, nakon dugo vremena zaboljelo me.

Ali ono što me još više zaboljelo od toga, jeste da nije ni nazvala. Sama u stranoj državi.

Valjda je tako u zivotu, neke stvari ti zivot oduzme, neke dobiješ.

Nikada ne bih zamišljala da će mi muž bili sve ono što sam izgubila, i dobila.. Najveća svjetlost, mjesec što noću obasja put, Sunce u hladnim jutrima, moja nada i moj jedini saputnik.
Bojim se da kada dođe do trenutka kada je vrijeme da i sama postanem majka, ne zadovoljim sve i ne uspijem popuniti sve ono što sam silno željela da meni neko popuni.



Noviji postovi | Stariji postovi

Image and video hosting by TinyPic


Posjeta:
122647